Kad bi svjecka sirotnja morala da živi kodnas v2

Ivo Andric - Na Sani cuprija za sirotnju

u mahali prijedorskoj uvijek je bilo da je budala carovao, a pametan klade valjao. tu i tamo se i procuje za kojeg pametnog covjeka, koji nije valjao klade, ili ih je valjao jedan dio zivota, ali ne cijeli, vec je pred kraj svoga vijeka mogao da doceka da za njega neko kaze kako je dobar, pametan, cestit i u svemu uperan covjek. ali takvih je malo, i uglavnom su jako kratko zivjeli, poput mladena stojanovica, ili osmana dzafica, ili majora zorana karlice. svijuh, vidi cuda, pokojnih.

ne samo zato sto je bio budala, vec sto je po svemu od onoga sto covjeka cini ljudskim bio suprotan ovim gore ljudima, mucak je, bar dokle kratko mahalsko pamcenje dosezalo, uvijek carevao. uvijek je imao sta za reci i kome da to kaze, sta moze a sta ne moze, sta smije a sta mora. dosezala je njegova rijec duze od svacije, a sjena njegovog prisustva i jeza od njegovog imena je nadvisivala sve mjesne zajednice od svodne do trnopolja, i od gornjeg jelovca do ostre luke.

Read More

Kad bi svjecka sirotnja morala da živi kodnas v1

Gabriel Garsija Markes - Sto godina sirotnje

Markan je došao u Doras onda kada je nastao. On, ne Doras. Rodila ga je mati, žena od svog čovjeka, njegovog oca, sina srećnog braka babe i đeda njegovih sestara, sa željom da bude manja bijeda nego što su oni bili. A oni nisu bili sirotnja, ako se ikog pita, ko sa Markanom nije u rodu.

Iako je Doras nekako postojao prije Markana, dok ga se Markan nije dohvatio, Doras kao da nije ni postojao. Nije imao potrebu da postoji, niti je imao čime da se pohvali. Markan bi mogao da kaže kako sam Doras i nije ni postojao prije njega. Doras, to sam ja, rekao bi, kad bi kojom nesrećom bio strijeljan ispred slike krave koju je dao naslikati na zidu fudbalskog stadiona, baš preko puta zgrade za zapošljavanje besposlene sirotnje. Naravno da se to neće desiti, ali ako se ikad desi, lijepo bi bilo da to kaže.

Markan je, kao i svi veliki ljudi koji urade puno toga za svog života i mnogima donesu sreće, veoma malo nade polagao na sreću u vezi sa svojim najmilijim. Budući iskren kakav jeste, Markan je znao da ni sreća nije polagala nade na njih.

Jednog dana Markan je pomislio da bi bilo dobro da malo misli na druge, ne samo na sebe. Taj dan je jako kratko trajao i inače ga se niko ne sjeća, osim Markana, koji ni danas ne može da se sjeti zašto je to pomislio i kako mu se to desilo. Kako god, tog je dana Markan pomislio kako bi sjajno bilo da sagradi bolnicu za nezbrinutu nejač koje je bilo ostalo mnogo nakon rata. Dao se Markan svim silama u pripremu dokumentacije, razleto se po katastru i prečešljao sve gruntovne knjige, sazvao sve građevinske inspektore i izganjao sve dozvole. Zatim je organizovao izbore, opro par hiljada dukata i sazvao sve neimare Dorasa da mu se pridruže i sagrade bolnicu koju je zamislio.

Nakon najmještanja tendera i pobjede na izborima, krenulo se sa gradnjom bolnice koja će od Markana načiniti jednog od najviđenijih ljudi u Dorasu. Sama gradnja nije prošla bez problema svoje vrste, ali se to nije odrazilo na tempo rada, budući da Markan lično nije trpio sranja niti od inspekcije niti od nesigurnog tržišta građevinskih sirovina. Uskoro, bolnica bi gotova i u nju se primiše prvi štićenici, koji će biti tu kada Markan dođe da zvanično otvori bolnicu i tako pokaže svu svoju milosrd i humanos’.

Tog se dana skupilo mnogo novinara da slika taj događaj. Sunce je sijalo, ali iznad oblaka koji su smrdili na kišu. Markan je krenuo iz svog kabineta ka bolnici, probijajući se kroz šumu zaposlene svite koja mu je klicala zaposli mi sina, udaj mi ćer, ostavi me na poslu, glaso sam za tebe, đe mi je bubreg? Došavši do bolnice, održao je unaprijed uvježbani govor te se zahvalio svima koji nemaju nikakve veze sa svim tim poduhvatom, da bi nakon presjecanja vrpce bio uveden u okrilje bolnice koju je bio zamislio. doktori su ga vodali od odjeljenja do odjeljenja, gdje je Markan gledao djecu i siročad, tražeći očima nešto. Molili su ga da se slika sa djecom, da ih pozdravi ili bar pomiluje. Markan se nije obazirao niti je mario za pozive. Znao je šta traži, i sva se njegova pažnja usmjerila na to.

Najzad, u predzadnjem odjelu naišao je kraj kreveta u kom je vidio poznato lice koje mu je najzad izvuklo osmjeh na lice. Moglo se osjetiti kako mu tvrdo, sada već staračko srce poigrava, a netom operisano koljeno kleca. Prišao je krevetu i nagnuo se. U njemu je bila njegova rođenja ćelava velika naborana guzica. Geldala ga je nijemo, čekajući da vidi šta će to Markan da uradi sa njom, ne plašeći se toliko okoline ljudi koji su se tu skupili, koliko ju je prestravlo to da Markan nije imao još mnogo vremena na ovom svijetu. Znala je to guzica. Guzice znaju. Nakon što je potrošio još koji minut na emotivnu introspekciju, Markan se prenu i posta svjestan vremena koje neumitno prolazi i shvati da je  ova posjeta polako isticala. Markan se suznih očiju i drhtavih usana sage preko rama metalnog kreveta, poljubi svoje dupe i polako ga pomilova rukom. Zatim je majčinski brižno uzeo ćebe koje je ponio sa sobom, otresao ga kraj kreveta te ga prinese na krevet i polako pokri  svoju guzicu, lagano, sa svih strana pritiskajući ćebe da stisne sve rupe i pokrije svaki pedalj. Nakon što je zbrinuo svoje dupe, Markan polako izađe iz bolnice i ostavi sve za sobom da se pitaju šta će i kako će sad sa bolnicom.

u americi imaju onog dzordza, al prava sirotnja zna da je aca lukas najbolji lukas!

u ‘rvackoj svećenik fra šime pobjeg’o sa družicom i milijon evra, u srbiji dinar jača evro propo skorz, jevreji raspus’li kneset, u austriji pao snjeg, karadžić reko da je dobrotvor a ne zločinac a neka sirotnja što mu ime počinje sa B a prezime sa V sasjekla dva duluma zemlje od neke druge sirotnje M. L. kod gornjeg zagona u bjeljni. u prijedoru se ne dešava ništa, ni za crne hron’ke, a sirotnja zna da kad je ‘vakog naopakog dešavanja u svijetu, ni kodnje nemože biti dobro.

drugi, pa sta?!

bila jednom jedna zemlja daleko iza sedam gora i sedam mora, i zvala se kraljevina marka, i u njemu vladali kralj marko pavić i njegov sin narko pavić

frka trka sirotnja se sva sa ajrodromskog sjatla, pukla vijest da je markan platio pre’stavu, kazu da nidje nema takve atrakcije, krava ima da se popne na binu i da pjeva. srpemla sirotnja najbolja odjela i usula pet maraka u svoje kadete i golfove i renoe cetvorke pa se tiska po kruznom toku ko svatovi oko torte.

omlad’na koja nema diplome al ima pos’o napa’ravla slet sa zastavama i uzela da mlati. vako ni gebels nije jugend dresiro.

spektakl ne bi bio spektakl kad ne bi privuko svu silu sirotnje iz okolnih enklava gdje ne dopire genetska raznolikos’, pa se domaca sirotnja prepala kromanjonski’ crta lica i garderobni’ genocida. take boje da filip visnjic vidi, odmab’ viko:

vad’te oci, turci silni,

vaki’ licah bogu ne vidjah,

met’te ugar men’ u zjen’ce

doki’ gledim pojsti ne mogah,

vad’te kuzne da ne gledam

rugoba prelazna je boles’

izbori se približili tako da je izborna kampanja u punom jeku. toči se pivo, puštaju se muzike, persvlače se asfalti, postavlja se rasvjeta a sirotnja u ljubiji jedva stiže da ugosti svu svitu ministara koji im dolaze da poklone veš mašine, knjige za treći razred osnovne trinaestogodišnjacima i obećanja za bolje sutra sedamdesetogodišnjacima.

grad živno, mjesne zajednice dobile nove kancelarije, a vodovod popravlja cijevi popucale još kad je gojko kličko ruži reko da je neće više posjećivati jer mu je dosadilo da sluša pjesmice na školskim igračištima i stadionima. na televizijama i pod šatorima maratoni predizbornih pridjeva, padeža, glagola i imenica, futura prvih, drugih i sadašnjih, aorista kakvih se ni jovan dučić ne bi postidion, al imperativa za divno čudo ni za lijeka! lijepo slušati kravate i trbuhe, fino zbore i mlijeko pretaču u gramatiku, toliko pameti sirotnja nije čula još od vremena Velikog Vola ispred hotela ‘90e, kad su džičkara&dićmla došli i sirotnji objasnili šta znači biti srbin, šta je to srpski glasati, zašto su srbi bolji od ne-srba, i što je srpskije glasati za sds nego za ne-sds.

mnoge je isitne sirotnja znala i sama, ali da nema izbora i njihovih portparola, brzo bi sirotnja zaboravila ko je i šta je, koja je njena uloga u gradu i svijetu, zašto je sirotnja tu gdje jeste i što treba da bude zadovoljna. zato ih svake dve, a bogami i četiri godine izborna elita profesionalnih baštovana javnog mnjenja podsjeća na sleedće katehizme i univerzalne istine:

• srbi su najbolji narod!
• svi ostali narodi ili su gori od srba ili potiču od samih srba.
• oni koji potiču od samih srba a u nečemu su bolji od srba, nikad neće priznati da potiču od srba, što je veliki civilizacijski grijeh  i srbi treba da ih nauče pameti i podsjete ih da su oni samo srbi koji se drugačije zovu.
• srbi su zbog toga što su toliko nadmoćni postali previše nezainteresovani za svoju sudbinu i iz te civilizacijske ljenosti za samorazvitak su ugroženi od uveliko slabijih, gorih i u svemu inferiornijih naroda.
• svi narodi u okruženju su gluplji, slabiji i runiji od srba, pa opet uspjevaju da srbe ugroze na planu ostvarivanja nacionalnog sna.
• srbi su najstariji narod u evropi!
• toliko su srbi star narod da su njihovo postojanje zabilježili stari rimljani i grci (koji su, iako mlađi i inferiorniji narod od srba, imali na raspolaganju pismo da zapišu postojanje srba koji su od njih ipak stariji).
• sve nelogičnosti u vezi starosti srba i drugih naroda se pripisuje tome što su drugi narodi (od kojih su srbi i bolji i moralno ispravniji) bili ljubomorni na kvalitete srba da su sabotirali njihov prodor na scenu istorije sve dok se srpska superiornost i nadmoćnost nije više mogla ignorisati.
• srbi isto imaju kulturu koja višestruko nadmašuje sve druge kulture.
• sve su druge kulture ili 1. derivati srpske kulture koji svu originalnost crpe iz srpske kulture; 2. apsolutno civilizacijski nebitne; 3. odjeci dekadencije i kulturnog raspada narodnog tkiva koji trune;
• iako superiorna i u svakom vidu originalnija kultura srba je na neki način u opasnosti od nestanka i ugrožavaju je ostale, kvalitetno inferiorne kulture.
• bog je pisao srpskom ćirilicom!
• ćirilica je toliko bolja od svih ostalih pisama, da niko ne može ni da navede sve nivoe na kojma je ćirilica bolja.
• puno bolja i fonetski naprednija ćirilica je ipak istisnuta iz svakodnevne uportebe toliko da na putu od prijedora do banjaluke možete da pročitate samo tri smrtovnice na ćirilici a sve ostale znakove, reklame i obavještenja je sirotnja prinuđena da čita na latinici.
• srbi su najhrabriji borci u istoriji ratovanja!
• najveće bitke koje su srbi vodili u istoriji su kosovska bitka, cerska bitka, sremski front, perlaz perko kajmakčalana i prolom solunskog fronta, bitka na kozari.
• u svim tim bitkama je pobijeno više srba nego što ih u tom periodu ostalo kod kuće.
• ostali narodi imaju svoje vojne tradicije, poput blickriga, mornaričkog ratovanja, konjičkog pohoda, janjičarenja porobljenog stanovništva, sisetma falange ili legije-kornjače, profesionalizacije i industrijalizacije vojske ili vojne neutralnosti.
• sve su te tradicije su zaprvo smiješne u poređenju sa srpskom vojnom zaostavštvinom “samoubilačkog vojnog pohoda”.
• srbi su najpametniji narod na svijetu!
• svaki izum bitan za našu civilizaciju ima srpsku pamet iza sebe.
• ako i ima neki izum koji nije direktno vezan za srpsku pamet, on je ili skoro nebitan, ili lažno predstavljen kao djelo nekog drugog, dok srbi jedini znaju istinu da je to zapravo djelo naše gore lista.
• sva naša civilizacija je zasnovana na struji, koja je toliko srpska da kalemovi kad je generišu u hidroelektranama širom svijeta udaraju ritmove marš na drinu.
• to ipak ne spriječava tri četvrtine srba da budu informatički nepismeni.
• i pored toga što su ostali narodi poput makedonaca (koji uzgred budi rečeno zapravo lošija verzija srba) uveliko zašli u informatičko doba, oni su zaboravili prave vrijednosti i napustili veliku mudrost društvene kohezije i sigurnosti usvojili trulu zapadnjačku dekadentnu doktrinu napertka.
• zbog toga je golf dvojka hiljdu puta bolji od golfa šestice.
• kad kažemo hiljadu, to samo kažemo da damo golfu 6 neku mjerljivu šansu, iako su stvarni odnosi neuporedivi.
• srbi su toliko društveno vitalni da svako ko iz drugih zemalja dođe da bude malo kod srba odatle ode sa divnim sjećanjem na tradicionalne vrijednost srpskog gostoprimstva i čojstva, zgranut hladnokrvnog i otuđenog zapada kome se vraća.
• porodica taton je spozorisala ovu izjavu.
• vitalnost kulturnih vrijednosti srbi redovno iskazuju na raznim paradama kojima se izražava zgranutost devijacijama kužnog zapada poput narkomanije, side, homseksualnosti i ljudskih prava.
• sve te nepogode, pogotovo homoseksualnost su srbima ubačene od strane drugih, inače inferiornijih naroda koji su ljubomorni na srbe i žele da ih istrjebe sa lica zemlje.
• svoju prvrženost idejama antipederizma srbi rado iskazuju tako što fizički utuvljuju u glavu pederima ideju da nisu u pravu. 
• pod idejom srbi inače misle motku ili ciglu.
• svoj blagoslov toj borbi je dala i velika majka srpskog nacionalnog tijela, srpska pravoslavna crkva.
• da bi pokazala koliko je svim srcem uz svoj narod u toj borbi, crkva svake godine imenuje nekoliko svojih sveštenika da pokušaju da sebe izlože toj pošasti i da, kao što je i isus to radio, na sebi i svom tijelu otkupi grijehe ostalog ljudskog roda.
• za to im često treba nekoliko maldih dječaka čija je žrtva neophodna i srazmjerno mala kad se u obzir uzmu dobrobiti cijelog srpskog roda.
• srbi su veliki i jedini pravi pravoslavci, i pored činjenice je da je Stefan Prvovenčani dobio titulu od rimskog Pape, a da je i car Dušan nagovaran da se potčini Vatikanu.
• u Vatikanu sjede ljudi koji nisu u stanju nu žensku da zbare.
• iz tog ili nekog sličnog razloga nevjerovatno mnogo mrze srbe, a vole sve ostale ne-srbe ili nekad-srbe.
• iako ne mogu da zbare žensku niti smiju da drže oružje, nekako su mnogo uspješni u ratu sa srbima.

i ove godine će sirotnja da dobije svoju zadovoljštvinu znajući da je prostim činom izlaženja iz pičke meter’e svoje dobila eksluzivno članstvo u najelitnijem društvu na svijetu. i otići će kući i neće da vidi bijedu svog života i postojanja, uzaludnost svoje svakodnevnice, zaboraviće prevare i obećanja koja je slušala prije dvije godine, neće da se brine za surta, jer je srećna što se nije rodila negdje gdje ne bi mogla da bude toliko visoko cijenjena ili gdje ne bi imala priliku da toliko uzvišeno i ponosno doprinese razvoju ljudskog duha do nivoa do kog ostali samo mogu da sanjaju. šarena laža je bolja od nikakve laže.

sinoć se kod surtova desilo jedno uzimanje para uz glasne tonove muzičke antimaterije i sinhronizovano gužvanje sirotinje u broju kvadrata manjem od broja gostiju.

sirotnja se spusti s’ajrodromskog da napravi krug po gradu, dođe do kružnog kod satka, okruži i produži kući.

ima dosta vremena nije se javilo glasilo sirotnje na internetima pa počele po gradu da kruže zabrinute i ne toliko zabrinute priče kako sirotnja više nema para za održavanje sajtova i preferencija na internetu. ako je sirotnji za utjehu nek se zna da sirotnja svakako nema para i zato se ne treba brin’ti, to je nekako ko podrazumjevano. razlog što se sirotnja ne javlja preko interneta kao sredstva masovnog glasila za prenos novosti je što se ništa novo nije desilo. kad bi sirotnja imala para za naučna istraživanja dala bi pet maraka nekom stručnjaku da smisli jugu u kog možš utovar’ti kubik zemlje i voz’ti se do dragotnje i nazad, jer evo ima već mjesec dana kako GORI CRNA ZEMLJA! benzin je skup ko pogrebne usluge, a najave su da će biti i skuplje, a sunce prži po zemlji ko da oktan u njoj klija. sirotnja samo ide ispod podvožnjaka i dahće od iznemoglo’si. čekaju se izbori da se promjeni nešto, evo počelo se sa presvlačenjem cesta po gradu mikrofilmom koji na molekularnom nivou liči na asfalt. al’ to zapravo nije asflat, to je malo asfalt, malo nečija vikend’ca. gore kod ajrodromskog oće da prave dvoranu za sportove. napravla se crkva, sad ide dvorana. kako sirotnja vidi stvari, neko je uzo spisak prijoriteta od sirotnje na ajrodromskom, pa ga ispustio i podigo, al mu se u padu okreno naopako, al ga ovaj što mu je ispo nastavio da čita, pa kako pročita tako gradi. rodbina od sirotnje iz inostranstava još tu i troši evre na vilaku i svako veče pije tekućine razne u bašti od piramide. da se primjetiti da je i ovo ljeto u inostranstvima u modi biti van mode. u potkošulji i poderanim ‘lačama. možda je tako naučla rodbina od sirotnje tamo u lincu ili becirgu nekom, da izgleda što jadnije, nebil’ koji evro više izvuko. il’ tako, il’ se obuci gejevski (više niko ne govori pederski, to je opis karaktera, ne seksualne orjentacije, da za sirotnje), da daš do znanja da ga primaš u gujscu za sitne pare. takozvani analni sejs za pare. od ostalih vijesti ima novo da je vlasnik nižeg toka sane i svega-što-on-kaže-da-je-njegovo iskopo ostrvo nasred vode. gledo jeno veče megagrađevnie na kablovskoj i vidio kako oni šejci u dubajiu prave ostrva pa kreno i on. kao odgovor na ovaj javašluk i slabo odrađen posao bez dozvole i katastarskog izvoda, očekuje se veći arhipelag dogodne u gaćanima, gdje obitavaju politička i građevinska elita sa svojim vikendicama. u odjeljenu inspektorata za zaštitu životne sredine najavili kolektivni konjuktivitis, a zatim i potpuno sljepilo do kraja ovog mjeseca. do tad ih, kako kažu, “boli kurac za sanu, na godišnjem smo”.

nažalos’, sirotnja zna tačno kak’a će biti situac’ja poslje izbora

sirotnja je danas po cjelom gradu potvrd’la stra’ da će, na nesreću njoj a sreću oni’ na vlas’i, nakon izbora sve biti isto, ako ne i gore.

izražavajući naglas svoje žaljenje što je u posjedu jedne tak’e narodne mudros’i i znanja, nekolko desetina ‘iljada sirotnje je objasn’lo našem reporteru koji za to nije završio fakultet da može tačno i matematički precizno da pokaže šta će se i kako zbiti, ko će kol’ko glasova dob’ti, kol’ko će se sirotnje na kom skupu skup’ti, ko će vikati “lopovi” te ko će poslje izbora dob’ti pos’o a ko neće.

naglašavajući da se može tačno odred’ti satnica svakog tak’og događaja, sirotnja je otužno najavila da će se po cjelom internetu pojavti svakojakih stranica, videja, slika i iventova, da ih sirotnja gleda, šeruje, lajkuje i atenduje.

“žao mi je što moram konstantovati, ali činjen’ca je da je sirotnja do postala ekspert za ‘vake stvari” izjavio je diplomirani svaštolog, 54godišnji simo prevara, rodom iz sirotnje, referent za trač i dezinformacije u opštini prijedor. “već se mogu naslut’ti izlaznos’, okvirni broj glasova, kao i broj onih koji su na svojim slistić’ma napisali “jebte se”. neki već kalkulišu i sa brojem kilometara puta koji će biti napravljen do saničana, dok se u tukov’ma već raduju novim rasvjetnim stubovima” dodao je gosp prevara. “ma to vam je već sve gotovo” dodao je simo dok smo odlaz’li, misleći da to nećemo met’ti u vijesti.

kako veli javni mnjenje, pozivi na civilizovani diskusju i razgovor će biti rijetki, a i kad ih bude, biće izignorisani i zagušeni. nacjonalne manjine će se praviti da postoje, i svojim prisustvom svima dati do znanja da su bitne samo kad su izbori.

sirotnja je već potvrd’la i datum kad će neka religijska figura, neki pop ili imam izaći pred javnos’ i izreći nešto šokantno i skandalozno, što će biti udarna vijes’ tri dana.

“žao mi je što moram rejći, ali prošao sam ovo mnogo puta, i suzio sam do naučnog nivoa šanse vjerovatnoće kad će se dodik pojav’ti u našem gradu, gdje će otić’ na ručak i koje će posjet’ti porodice što su u ratu izgub’le svoje najbliže” izjavio je jovo prerad, sedamdesetogodišnji niko i ništa. “i tu će reći koju dvije o srpskoj, o autoputu, o amer’ci i federac’ji, i svi će otići kućama, a sirotnja osta gladna” dodao je jovo sa uzdahom u grudima.

“i još nešto da ti rečem” dobacio je jovo “tačno dvije sedmice nakon izbora, sve će se završti i sveg tog cirkusa ko da nikad nije nibilo”